SVIM DRŽAVLJANIMA BiH ČESTITKE POVODOM 25. NOVEMBRA-DANA DRŽAVNOSTI BiH

SREĆAN TI ROĐENDAN, DOMOVINO

Volim te, zemljo mojih predaka,
I blago si jedno i jedino,
U srcima kćeri i sinova tvojih.
Sretan ti rođendan, domovino!

Htjedoše mnogi da budeš igračka,
I piun, u rukama njihovim, istovremeno.
Na tuđem reveru, obična značka,
Sretan ti rođendan, domovino!

A srce nema međe ni granice,
I kada voli, voli beskrajno!
Istorije tvoje su krvave stranice,
Sretan ti rođendan, domovino!

I lačaše se tuđini mača,
Ranjavaše tijelo ogoljeno.
Al“ što te više mrze,
Naša ljubav je jača,
Srećan ti rođendan, domovino!

Ni kad si na ivici bila,
Lice ti ne bješe uplašeno,.
Po žeravici živoj gazila,
Srećan ti rođendan, domovino!

Volim te, zemljo predaka mojih,
I nježno, i snažno, i prkosno!
Živiš u srcima kćeri i sinova tvojih,
Srećan ti rođendan, domovino!

POLETJELI NAD BOSNOM ORLOVI

Poletjeli nad Bosnom orlovi,
I krvavi barjak pronijeli.
Bosno moja, ko li mi te kune,
Stalno vodiš ratove i bune!?

Podigle se bure i oluje,
Ali Mujo još Đogata kuje,
Po mjesecu i Danici zvijezdi,
U odbranu svojoj Bosni jezdi!

Proplakala šeher Banjaluka,
Šta učini dušmanska joj ruka!
Pali, ruši, što bošnjačko nađe,
Al“ još plove po vrbasu lađe!

Krvav obruč steže se i stišće,
Sve izdrža junačko nam Bišće.
Odbrani se Cazin i Krajina,
Životom se brani domovina!

I Tuzlu je guja opasala,
A Zenicu tuga poharala.
Podiglo se malo i veliko,
Neće Bosnu pokoriti niko!

Posavina u krvi se guši,
A Bijeljina, rana je na duši!
Srebrenica, srebrom okovana,
Pozlati se toga julskog dana.

Jedanaestog u legendu uđe,
Srušiše je divlje horde tuđe.
Ali slijepci neće to da vide,
Haramim im bosanske šehide!

Sjajna zvijezda nad Saraj“vom sjala,
I nije se ugasiti dala,
Sarajevo i tvoje čaršije,
Kolijevko Bosanske armije

I lijepom, starom, gradu Višegradu,
Pokušaše srce da ukradu.
Al“ sinovi silnog Mehmed-paše,
U odbranu potomstva ustaše!

Daće Bošnjak srce iz njedara,
Ali ne da staroga Mostara!
Ni Konjica, Stoca, Počitelja,
Mezarluka svojih roditelja.

I Travnik mi maglom zamagliše,
Gdje veziri mnogi stolovaše.
Moj Travniče, slavnoga imena,
Još od davnih „konzulskih vremena“!

S gradačačke Bijele kule,
Junačke se pjesme čule.
Pozivao otac sina,
Da se brani domovina!

Iznjedrila jata se zmajeva,
Iz svih naših bosanskih krajeva.
S dušmanima megdan podijeliše,
Herceg-Bosnu srcem odbraniše!

Poletjeli nad Bosnom orlovi,
Slobodarski barjak pronijeli.
Od kad sunce sa neba nas grije,
Bosna nikad predala se nije!

REKLI SU MI...

Rekli su mi:“Neće biti!
Mi ćemo je uništiti!“
Al“ Bosna će sjeme dati,
A sjeme će proklijati,
Iz sjemena cvijeće rasti,
Pa će Bosna opet cvasti!

Rekli su mi:“Ubićemo!
I živo i nerođeno!“
Jer tebi je to suđeno,
Da ruše, da te rane,
Al“ ti jače širiš grane,
Poslije noći, uvijek svane!

Rekli su mi, mrtva da si!
Al“ tvog nura ne ugasi,
Ni vjetrovi, ni oluje,
I sve dok se pjesma čuje,
Sevdalinka, pjesma tiha,
Izrašćeš iz svakog stiha!

Rekli su mi:“Nema roda!
Neće biti tvog naroda!“
Ljuta guja, prisojkinja,
Nije Bosna nerotkinja,
Kitiće se stoljećima,
Sinovima i kćerima!

Rekli su mi da te nema!
Al“ Bosna je inat žena!
Sinove će izroditi,
Mlijekom će ih zaklinjati,
Sinovi će njeni znati,
Majku Bosnu sačuvati!

Rekli su mi:“Izbrisati!
Neće se za Bosnu znati!“
Mogu karte precrtati,
Imenom te drugim zvati,
Ono što u srcu piše,
Nema toga da izbriše!

Rekli su mi:“Otrgnuti!“
Biser đerdan pokidati.
Može biser popadati,
Mi ćemo ga nanizati!
Ono što je u grudima,
To se lahko ne otima!

Tako su mi rekli, gnjide!
Krvi naše nek“ se stide!
Ja im kažem:“To ne ide!“
Mač će na mač udariti,
Gromovi se sudariti,
Nebesa će zadrhtati,

Silnici će miši biti,
U rupe se svoje skriti!
Zasiktaće Bosna, mati,
Krvnici će proplakati,
Slobode se dići stijeg,
Bosna, Bosna, zauvijek!