PJESME ZA DJECU

ALI-BABA

Kad bih bio Ali-Baba
S čet“ers“ hajduka,
Onda u mom životu
Ne bi bilo muka!

Imao bih pećinu,
Punu raznog blaga,
Sezame, otvori se,
Pećinice draga!

Bilo bi tu svačega,
Pušaka, pištolja,
Mnogo sjajnih klikera,
I praćka po koja.

Bilo bi tu udica,
Raznih oštrih stvari,
Svega što mi ne daju,
Ti oprezni stari!

Tu bi bilo kamenja
Veličina raznih.
Malo sitnih eksera
I kutija praznih.

Onda nekih šarafa,
Starih odvijača,
Kliješta, čekić, pila,
Dva-tri upaljača.

Naš“o bi se tu i zmaj
Sa vatrom iz usta.
Sezame, otvori se,
Željo moja pusta!

Mogo bih vam o tom pričat“
I dva, i tri dana,
Da me nije prekinula,
Moja draga mama.

Iz sna me je probudila,
Njena topla ruka.
Nesta strašni Ali-Baba
S čet“eres“ hajduka!


CRNI I BIJELI MEDVJED

Jednog dana su se sreli,
Medvjed crni, medvjed bijeli.
Dva medvjeda istog roda,
Jednom od njih fali voda!

Crni medo glavu lupa:
„Čime li se ovaj kupa?
Čime li se samo čisti?
Sapuni nam nisu isti!“

Pa on pita svog rođaka:
„U čemu je rođo, kvaka?!
Što se tako bijeliš, rode?
Koliko li trošiš vode?!“

A bijeli se medo smije:
„Nema tu šta da se krije!
Ja na snijegu sijelim,
Od snijega se bijelim!

Šta ti je tu mogu,
Što se valjaš u brlogu!
Moj rođače crni,
Na snijeg malo svrni!“

A crni se medo strese,
Pa perinu on iznese!
„Ne smeta mi što sam mrk!“
I u topli brlog trk!


ESKIM

Neki vole tropsko voće,
A ja snijeg i hladnoće.
Neki ljeto i japanke,
A ja pse i brze sanke.

Jedni vole žarku klimu,
A ja samo oštru zimu.
Neki more, duge plaže,
A meni su zime draže.

Jedni vole gledat“ sfinge,
A ja losos i haringe.
Drugi vole piramide,
Ali meni to ne ide!

Jedni dugo, dugo uče,
Da naprave tople kuće.
Je ne trebam crijep i ciglu,
Već od snijega pravim iglu.

Neki ližu sladolede,
A ja gledam bijele mede,
I pohađam zimsku školu,
Na Sjevernom polu!

Ne izlažem suncu kožu,
Ne stajem na put moržu.
Dok vi drijemate u stanu,
Ja okolo vozim kanu.

I ako me neko pita,
Volim mast od plavog kita.
Ispred kuće čekam zoru,
Sjajnu auroru!

Samo jedno smeta djeci,
Što noć traje šest mjeseci?.
Predugo je za pidžame,
A vani ih igre mame!

Može l“ neko da navrati,
Pa da tu noć malo skrati?!
Skratili bi, ali čime,
Muči sve Eskime!?


KIŠA PADA NAOPAČKE

Čudile se dvije mačke,
Kiša pada naopačke?!
Umjesto da s neba stiže,
Ona se iz zemlje diže!

Mislile su da sanjaju,
Da ih snovi proganjaju,
Trljale su uši, oči, al“ uzalud!
Kiša se iz zemlje toči!

Upitale jednog miša:
“Što iz zemlje pada kiša?!
Mjao, mjao, mjao, mjao!
Kaži mijo, nama pravo!“

Odgovara miš im smjelo:
„To je ljudskih ruku djelo!
Drage moje mace, cice,
Kiša je iz prskalice!“

NOGE

Imam dvije zdrave noge,
I probleme s njima mnoge!
Čas se kližu, čas zapinju,
Drugim zamku podapinju!

Ponekad su vrlo teške.
Ne žele da idu pješke!
Nekad opet same bježe.
Ne znam kad je s njima teže!

Kad hodaju, kad klecaju,
Kada plešu, kad padaju!
Ispod stola kad se klate,
Il“ fudbalsku loptu mlate!

Niko u njih i ne dirne,
One opet nisu mirne!
Što su dvije, prava sreća!
Šta bih, da postoji treća?!

DVA SVIJETA

Jedna Maja iz mog kraja,
Svega me je uzdrmala,
Al“ nikako da je skontam,
K“o da je sa Marsa pala!

Ja joj šaljem nježno pismo,
Sa potpisom i adresom.
Ona meni piše sitno:
„Javi mi se SMS-om!“

Nudio joj lijepe knjige,
Iz pjesničke ove ruke.
Ona ima druge brige,
Stalno piše te poruke.

Srce tuče, lupa , brza,
Ljubavna mu zvone zvona,
Ali Maju samo trza,
Zvuk mobilnog telefona!

Kad je pitam što u školi,
Stalno kunja, spava, žmiri,
Ona kaže da po svu noć,
U kompjuter neki viri.

Ja je zovem u planinu,
Blijedo joj je lijepo lice.
Ona meni na brzinu:
„Ma, to mi je od igrice!“

Ja bih sa njom da prošetam,
Gradski park je sav u cvijetu.
Ona veli da ne smetam,
Jer surfa po internetu!

U duši mi bura vlada,
Ja i Maja, dva smo svijeta.
Uzalud se srce nada,
Našla ljubav preko CHAT-a!

Ljudi u propast jure.
Ljubav će se ugasiti,
Baterije kad iscure!
Može li se šta spasiti?!

Ima l' neka zgodna cura,
Što još čita, pisma šalje,
Zanima l' je tastatura,
Nek' od mene bježi dalje!


LJUBAV NA ENGLESKOM

Rekoh Saški je po naški,
Kako mi se sviđa vraški!
A Saška se Englez pravi,
Raspali me lenjirom po glavi!

Rekoh Hanki na bosanski:
„Zbog tebe me živci tanki!“
I Hanka se Englez napravila,
Po glavi me muški razvalila!

Rekoh Maji ja na srpski:
„Zbog tebe mi dani mrski!“
Kao da je stigla iz Engleske,
Osjetih težinu njene sveske!

Na hrvatskom tad sam kuš“o.
Reći Elmi „Moja dušo!“
Al“ i ona odglumi Engleza,
Pa mi jednu preko glave „sveza“!

Kažu ljubav, stvar je prava.
Mene od nje boli glava!
Kakva ljubav, to je tuga!
Glava mi je prepuna čvoruga!

Iskuš“o sam sve jezike naše,
Al“ ljubavi ni jedan ne paše!
Nešto mislim dok mi glava gori:
„Možda ljubav engleski govori?!“

I da skratim bruku tu,
Ja im rekoh:“AJ LAV JU!“
Ljubavi je vidim kraj,
Drage moje sad :“GUD BAJ!“

P.S. Još i ovo da vam javim:
Sad se i ja Englez pravim!“