SREĆAN TI ROĐENDAN, DOMOVINO
Volim te, zemljo mojih predaka,
I blago si jedno i jedino,
U srcima kćeri i sinova tvojih.
Sretan ti rođendan, domovino!
Htjedoše mnogi da budeš igračka,
I piun, u rukama njihovim, istovremeno.
Na tuđem reveru, obična značka,
Sretan ti rođendan, domovino!
A srce nema međe ni granice,
I kada voli, voli beskrajno!
Istorije tvoje su krvave stranice,
Sretan ti rođendan, domovino!
I lačaše se tuđini mača,
Ranjavaše tijelo ogoljeno.
Al“ što te više mrze,
Naša ljubav je jača,
Srećan ti rođendan, domovino!
Ni kad si na ivici bila,
Lice ti ne bješe uplašeno,.
Po žeravici živoj gazila,
Srećan ti rođendan, domovino!
Volim te, zemljo predaka mojih,
I nježno, i snažno, i prkosno!
Živiš u srcima kćeri i sinova tvojih,
Srećan ti rođendan, domovino!
POLETJELI NAD BOSNOM ORLOVI
Poletjeli nad Bosnom orlovi,
I krvavi barjak pronijeli.
Bosno moja, ko li mi te kune,
Stalno vodiš ratove i bune!?
Podigle se bure i oluje,
Ali Mujo još Đogata kuje,
Po mjesecu i Danici zvijezdi,
U odbranu svojoj Bosni jezdi!
Proplakala šeher Banjaluka,
Šta učini dušmanska joj ruka!
Pali, ruši, što bošnjačko nađe,
Al“ još plove po vrbasu lađe!
Krvav obruč steže se i stišće,
Sve izdrža junačko nam Bišće.
Odbrani se Cazin i Krajina,
Životom se brani domovina!
I Tuzlu je guja opasala,
A Zenicu tuga poharala.
Podiglo se malo i veliko,
Neće Bosnu pokoriti niko!
Posavina u krvi se guši,
A Bijeljina, rana je na duši!
Srebrenica, srebrom okovana,
Pozlati se toga julskog dana.
Jedanaestog u legendu uđe,
Srušiše je divlje horde tuđe.
Ali slijepci neće to da vide,
Haramim im bosanske šehide!
Sjajna zvijezda nad Saraj“vom sjala,
I nije se ugasiti dala,
Sarajevo i tvoje čaršije,
Kolijevko Bosanske armije
I lijepom, starom, gradu Višegradu,
Pokušaše srce da ukradu.
Al“ sinovi silnog Mehmed-paše,
U odbranu potomstva ustaše!
Daće Bošnjak srce iz njedara,
Ali ne da staroga Mostara!
Ni Konjica, Stoca, Počitelja,
Mezarluka svojih roditelja.
I Travnik mi maglom zamagliše,
Gdje veziri mnogi stolovaše.
Moj Travniče, slavnoga imena,
Još od davnih „konzulskih vremena“!
S gradačačke Bijele kule,
Junačke se pjesme čule.
Pozivao otac sina,
Da se brani domovina!
Iznjedrila jata se zmajeva,
Iz svih naših bosanskih krajeva.
S dušmanima megdan podijeliše,
Herceg-Bosnu srcem odbraniše!
Poletjeli nad Bosnom orlovi,
Slobodarski barjak pronijeli.
Od kad sunce sa neba nas grije,
Bosna nikad predala se nije!
REKLI SU MI...
Rekli su mi:“Neće biti!
Mi ćemo je uništiti!“
Al“ Bosna će sjeme dati,
A sjeme će proklijati,
Iz sjemena cvijeće rasti,
Pa će Bosna opet cvasti!
Rekli su mi:“Ubićemo!
I živo i nerođeno!“
Jer tebi je to suđeno,
Da ruše, da te rane,
Al“ ti jače širiš grane,
Poslije noći, uvijek svane!
Rekli su mi, mrtva da si!
Al“ tvog nura ne ugasi,
Ni vjetrovi, ni oluje,
I sve dok se pjesma čuje,
Sevdalinka, pjesma tiha,
Izrašćeš iz svakog stiha!
Rekli su mi:“Nema roda!
Neće biti tvog naroda!“
Ljuta guja, prisojkinja,
Nije Bosna nerotkinja,
Kitiće se stoljećima,
Sinovima i kćerima!
Rekli su mi da te nema!
Al“ Bosna je inat žena!
Sinove će izroditi,
Mlijekom će ih zaklinjati,
Sinovi će njeni znati,
Majku Bosnu sačuvati!
Rekli su mi:“Izbrisati!
Neće se za Bosnu znati!“
Mogu karte precrtati,
Imenom te drugim zvati,
Ono što u srcu piše,
Nema toga da izbriše!
Rekli su mi:“Otrgnuti!“
Biser đerdan pokidati.
Može biser popadati,
Mi ćemo ga nanizati!
Ono što je u grudima,
To se lahko ne otima!
Tako su mi rekli, gnjide!
Krvi naše nek“ se stide!
Ja im kažem:“To ne ide!“
Mač će na mač udariti,
Gromovi se sudariti,
Nebesa će zadrhtati,
Silnici će miši biti,
U rupe se svoje skriti!
Zasiktaće Bosna, mati,
Krvnici će proplakati,
Slobode se dići stijeg,
Bosna, Bosna, zauvijek!
nedjelja, 22. studenoga 2009.
ZA KLINCE I KLINCEZE POVODOM MEĐUNARODNOG DANA DJEČIJIH PRAVA
PORUKA DJECE SVIJETA
Jedan dječak mali,
Boje čokolade,
Cijelom svijetu priča,
Šta sve djeca rade.
Šta sve djeca rade,
I šta sve mogu,
Odgovor potražite,
Na Afričkom rogu.
„Mi smo možda mali,
Ali nismo sića!“
Poručuju djeca
Iz južnog vrtića.
Iz toplog vrtića
U palminom hladu,
Ova djeca svijetu,
Upućuju nadu.
Jedan dječak kosooki,
Iz Japana piše,
„Ne vodite ratove,
Pravite slatkiše!
Neka se dobrote ,
U svakome nađe,
Dok nam nisu sve
Potonule lađe!“
Na Grenlandu, vječna zima,
Al' topline dosta ima,
Topla srca u Eskima,
Pa ljubavi šalju svima!
Iz daleke zemlje Peru,
Djeca svijetu šalju vjeru!
Iz Sidneja, iz Šangaja,
Vesela se čuje graja,
Poručuju dobra djeca,
Ovoga mjeseca:
„Dosta nam je smrti, grijeha,
Šaljemo vam pregršt smijeha!“
I sa drugih strana svijeta,
Na adrese velikana,
I pisama, i paketa,
Stiže ovih dana!
A iz stare nam Evrope,
Pružile se dječje stope,
Oko cijele Zemlje kruže,
Pozivaju odrasle,
Da se svi pridruže!
Prirediće gozbu, pir.
Glavno jelo, biće mir!
Za predjelo-dobro djelo!
I ljubavi vruće,
Za ljude buduće!
A za desert će se naći,
I bombone i kolači,
Preliveni tolerancijom,
I slobode garancijom!
Šlag na vrhu kao ukras
Za sigurnost sviju nas.
A da bude još i slađe,
Dobrote će da se nađe!
Budete li htjeli piti,
Mi ćemo vas napojiti,
Sa malo likera,
Od dobrih namjera!
Od kojih ne boli glava,
Od kojih se mirno spava,
Od kojih se lijepo sanja,
Jer te savjest ne proganja!
Od kojih se srećan budi,
Otrijeznite glave, ljudi!
Da prekasno ne bude ,
I za djecu, i za ljude!
Jer za sve nas, mjesta ima
Poručuju djeca svijeta:
Potrebna je nama svima,
Zelena planeta!
IMAM PRAVO
Na rođenje imam pravo,
I da živim srećno, zdravo.
Da me vole mama, tata,
I da imam sestru, brata.
Imam pravo na svoj dom,
I da budem svoj na svom.
Imama pravo da se družim,
Prijateljsku ruku pružim.
Imam pravo i na školu,
I pun tanjir na svom stolu.
Niko ne sm“je da me tlači,
Makar bio veći, jači!
Imam pravo na slobodu,
I da služim svome rodu.
Imam pravo da se krećem
I narode druge srećem.
Imam pravo ja na vjeru,
I na pristup kompjuteru,
I slobodno da razmišljam,
Da ideje nove smišljam.
Imam pravo da se smijem,
I ne stidim, i ne krijem,
Imam pravo da odlučim,
Pa i zvijezde da dokučim.
Imam pravo da se igram,
I drugare sam da biram.
Imam pravo da se liječim,
I da zlo u svijetu spriječim.
Imam pravo na privatnost,
Na kulturu i na znanost.
Lijepe knjige da pročitam,
Imam pravo sve da pitam.
Imam pravo na poštenje,
I na čisto okruženje.
Imam pravo na državu,
Imam pravo bit“ u pravu!
Imam pravo na planetu,
I na mir u cijelom svijetu!
Bog je meni život dao,
Ja na ljubav imam pravo!
Jedan dječak mali,
Boje čokolade,
Cijelom svijetu priča,
Šta sve djeca rade.
Šta sve djeca rade,
I šta sve mogu,
Odgovor potražite,
Na Afričkom rogu.
„Mi smo možda mali,
Ali nismo sića!“
Poručuju djeca
Iz južnog vrtića.
Iz toplog vrtića
U palminom hladu,
Ova djeca svijetu,
Upućuju nadu.
Jedan dječak kosooki,
Iz Japana piše,
„Ne vodite ratove,
Pravite slatkiše!
Neka se dobrote ,
U svakome nađe,
Dok nam nisu sve
Potonule lađe!“
Na Grenlandu, vječna zima,
Al' topline dosta ima,
Topla srca u Eskima,
Pa ljubavi šalju svima!
Iz daleke zemlje Peru,
Djeca svijetu šalju vjeru!
Iz Sidneja, iz Šangaja,
Vesela se čuje graja,
Poručuju dobra djeca,
Ovoga mjeseca:
„Dosta nam je smrti, grijeha,
Šaljemo vam pregršt smijeha!“
I sa drugih strana svijeta,
Na adrese velikana,
I pisama, i paketa,
Stiže ovih dana!
A iz stare nam Evrope,
Pružile se dječje stope,
Oko cijele Zemlje kruže,
Pozivaju odrasle,
Da se svi pridruže!
Prirediće gozbu, pir.
Glavno jelo, biće mir!
Za predjelo-dobro djelo!
I ljubavi vruće,
Za ljude buduće!
A za desert će se naći,
I bombone i kolači,
Preliveni tolerancijom,
I slobode garancijom!
Šlag na vrhu kao ukras
Za sigurnost sviju nas.
A da bude još i slađe,
Dobrote će da se nađe!
Budete li htjeli piti,
Mi ćemo vas napojiti,
Sa malo likera,
Od dobrih namjera!
Od kojih ne boli glava,
Od kojih se mirno spava,
Od kojih se lijepo sanja,
Jer te savjest ne proganja!
Od kojih se srećan budi,
Otrijeznite glave, ljudi!
Da prekasno ne bude ,
I za djecu, i za ljude!
Jer za sve nas, mjesta ima
Poručuju djeca svijeta:
Potrebna je nama svima,
Zelena planeta!
IMAM PRAVO
Na rođenje imam pravo,
I da živim srećno, zdravo.
Da me vole mama, tata,
I da imam sestru, brata.
Imam pravo na svoj dom,
I da budem svoj na svom.
Imama pravo da se družim,
Prijateljsku ruku pružim.
Imam pravo i na školu,
I pun tanjir na svom stolu.
Niko ne sm“je da me tlači,
Makar bio veći, jači!
Imam pravo na slobodu,
I da služim svome rodu.
Imam pravo da se krećem
I narode druge srećem.
Imam pravo ja na vjeru,
I na pristup kompjuteru,
I slobodno da razmišljam,
Da ideje nove smišljam.
Imam pravo da se smijem,
I ne stidim, i ne krijem,
Imam pravo da odlučim,
Pa i zvijezde da dokučim.
Imam pravo da se igram,
I drugare sam da biram.
Imam pravo da se liječim,
I da zlo u svijetu spriječim.
Imam pravo na privatnost,
Na kulturu i na znanost.
Lijepe knjige da pročitam,
Imam pravo sve da pitam.
Imam pravo na poštenje,
I na čisto okruženje.
Imam pravo na državu,
Imam pravo bit“ u pravu!
Imam pravo na planetu,
I na mir u cijelom svijetu!
Bog je meni život dao,
Ja na ljubav imam pravo!
nedjelja, 15. studenoga 2009.
BOSNA U SRCU
AKO SE PONOVO RODIM
Bože,
Ako se ponovo rodim,
Daj da budem lastavica!
Da kao ta rajska ptica,
Prostranstvom brodim.
Ali, ma kuda svijetom jezdila,
Opet bih se u Bosni gnijezdila!
IMA JEDNA ZEMLJA
Ima negdje, Zemlja jedna,
Plemenita, topla, čedna.
Ima jedna Zemlja snena,
Lijepa, nježna, kao žena!
Tamo gdje se zvijezde roje,
Gdje bulbuli svu noć poje,
Preko mora, okeana,
Ima jedna Zemlja znana.
Gdje snen mjesec nebom brodi,
Jedna Zemlja tu se rodi.
Čestita i čistog lica,
Čuje se u pjesmi ptica.
Biserna je rosa mije,
Iz nje sjajno sunce grije.
Žubori joj ime rijeka,
To je naša kolijevka!
Ima jedna Zemlja, Mati,
Srce će ti svoje dati,
Da ti kuca da te prati,
U nju ćeš se zaklinjati!
Ima jedna rajska bašta,
U kojoj se voli, prašta.
U toj bašti ruža rosna,
Ima jedna Zemlja Bosna!
MOJOM BOSNOM PROSTRTE SERDŽADE
Mojom Bosnom prostrte serdžade,
I ćilimi zlatnom žicom tkani.
Što bosanski neimari grade,
Ne unište vakti ni zemani!
Mojom Bosnom kujundžije kuju,
Belenzuke, niske i đerdane,
Cijelu Bosnu zlatom da opkuju,
Da putniku uzdahe izmame!
Mojom Bosnom behari mirišu,
I čuju se ezani s munara.
Svi Bosanci s njom zajedno dišu,
Za nju ginu bez trunke kahara.
Mojom Bosnom pjevaju sazlije,
I žubore bistri šadrvani.
Primiće te u svoje avlije,
Makar bio i putnik neznani.
Mojom Bosnom vojske prolazile,
Slali na nju silnike, vladare,
Al“ je sile nisu pokorile,
Neće Bosna tuđe gospodare!
Mojom Bosnom svud ljepota zrači,
Ne dam nikom svoje rodne grude!
Što nas tlače, a mi smo sve jači,
Nije ropstvo za bosanske ljude!
Mojom Bosnom prostrte serdžade,
Pa kad dođeš na njene granice,
Ti se sazuj,
Pa bos kreni niz bosanske džade,
Da joj čisto ne ukaljaš lice!
NE DIRAJ
Ne diraj, ni u snu,
Moju Bosnu!
A na Hercegovinu
I ne pomišljaj!
To je moj zavičaj,
I moram ga ostaviti
U amanet,
Svojoj kćerki
I svome sinu!
Ne diraj,
Moje brodove na Savi,
Vrbasm Sanu i Unu,
Ni u snu,
A kamoli na javi!
Ne muti mi,
Bosnu rijeku,
Neretvu, Krivaju i Drinu!
U srcu mome one teku,
I moram ih ostaviti
U amanet,
Svojoj kćerki,
I svome sinu!
Ne dotiči,
Grmeča, ni Kozare,
Maglića, Prenja i Zelengore!
Ne magli mi,
Igman, Vlašić i Jahorinu!
Moram ih ostaviti,
U amanet,
Svojoj kćerki,
I svome sinu!
I ne gazi ,
Korakom teškim,
Moje njive i ravnice,
Moju plodinu!
Moram ih ostaviti
U amanet,
Svojoj kćerki,
I svome sinu!
Ne ruši mi,
Stare mostove,
Moje kule i gradove,
Moju baštinu!
Moram ih ostaviti,
U amanet,
Svojoj kćerki,
I svome sinu!
I zato,
Ne diraj, ni u snu,
Moju Bosnu!
A na Hercegovinu,
I ne pomišljaj!
To je moj zavičaj,
I moram,
Moram ga ostaviti,
U amanet,
Svojoj kćerki,
I svome sinu!
NE PITAJ ME
Ne pitaj me, Ja-Rabbi,
Zašto plačem, šta mi bi!
Ne pitaj me šta mi je,
Samo Bosne da mi je!
Ne pitaj me, kako je,
Malo Bosne eh, da je!
Ne pitaj me, kako si,
Bosni selam prenesi!
Ne pitaj me, zašto si,
Stručak Bosne donesi!
Tu ne vrijede ponosi,
Bolu se ne prkosi!
Nije srce kameno,
Kad se voli iskreno,
I kamen bi proplak“o,
I ja sa njim dakako!
Ne pitaj me, nikada,
Kako življah do sada!
Ne pitaj me, ne muči,
Srce će mi prepući!
Ne pitaj me za suze,
Meni život sve uze!
Ne pitaj me za kuću,
Ako kažem, plakaću!
Ne pitaj me za moje,
Zbog njih srce tuguje!
Ne pitaj me za jade,
Šta u Bosni sad rade!
Ne pitaj me, kuda ću,
Put do Bosne naćiću!
Ne pitaj me kako ću,
Bolnu dušu pitaću!
Ja još pamtim brijegove,
I bosanske snjegove,
I sunce je toplije,
Kad nad Bosnom ugrije!
Ne pitaj me zašto ću,
Ja dugove platiću!
Ne pitaj me od kud ću,
Što sam dužan, vratiću!
A dužan sam previše,
Za sve suše i kiše,
Za sva jutra i rose,
Što iz Bosne ponese!
Ne pitaj me, moram li,
Kad se mjesec pomoli,
Kada srce zaboli,
Kada duša procvili,
Ne pitaj me, smijem li,
Ne pitaj me, krijem li,
Nemam ništa sakriti,
Bosni ću se vratiti!
Ne pitaj me, ne pitaj,
Odgovora ne čekaj!
Duša kao Sahara,
Sva u bolu izgara!
Nije srce pustinja,
U njem“ Bosna još tinja,
Ljubav će ga voditi,
Pa će Bosni hoditi.
Onda možeš pitati,
A ja ću je ljubiti,
Bosnu, moju nevjestu,
Duša biće na mjestu!
MOLITVA ZA ŠEHIDE
Zelen listom gore olistale,
I bijele ruže procvjetele.
Mirisali cvijetni đulistani,
Svakog od njih dovom poselami!
Da bi tebi danas cvijeće cvalo,
Nevinih je za to mnogo palo.
Ne mirišu to pupoljci mali,
Šehidi su bosanski procvali!
Kad pogledaš u duboku rijeku,
Ugledaćeš u njoj dušu neku.
Mučili je i gladnu i žednu,
I ubili nevinu i čednu.
Kud god hodiš, lahko gazi,
I na njivi, i na stazi,
Gdje živ čovjek i ne sluti,
Mezari su razasuti!
Od svakud ćeš čuti plača,
Iz kamena i iz drača!
Svaki busen ovdje znači,
Kabur žrtve i nejači!
Molitve nam, Bože, primi,
Mole majke i jetimi.
Braća, sestre, žene njine,
Allhovo zovu ime!
I kad moliš, spusti glas!
U saburu, leži spas!
Gdje god tvoja suza kane,
Nečije ćeš dirnut“ rane!
A Bog Vječni i Jedini,
Duše s tijelom kad sjedini,
Na sudnjemu tom sahatu,
Dželat s omčom će na vratu,
A džennetske sve kapije,
Za šehide i gazije,
Biće širom otvorene,
Naše dove uslišene!
Ne pozivam na osvetu,
Al“ želim da kažem svijetu:
„Sa očiju povez skini,
Bosna pati u tišini!“
Bosna mrtve oplakuje,
Ali kletva se ne čuje!
Naše majke i hanume,
Svaka moli, a ne kune!
Dižem ruke da svi vide,
I molim se za šehide!
A na kraju ovog stiha,
Svi recite:“El-Fatiha!“
AKO SE PONOVO RODIM
Bože,
Ako se ponovo rodim,
Daj da budem lastavica!
Da kao ta rajska ptica,
Prostranstvom brodim.
Ali, ma kuda svijetom jezdila,
Opet bih se u Bosni gnijezdila!
IMA JEDNA ZEMLJA
Ima negdje, Zemlja jedna,
Plemenita, topla, čedna.
Ima jedna Zemlja snena,
Lijepa, nježna, kao žena!
Tamo gdje se zvijezde roje,
Gdje bulbuli svu noć poje,
Preko mora, okeana,
Ima jedna Zemlja znana.
Gdje snen mjesec nebom brodi,
Jedna Zemlja tu se rodi.
Čestita i čistog lica,
Čuje se u pjesmi ptica.
Biserna je rosa mije,
Iz nje sjajno sunce grije.
Žubori joj ime rijeka,
To je naša kolijevka!
Ima jedna Zemlja, Mati,
Srce će ti svoje dati,
Da ti kuca da te prati,
U nju ćeš se zaklinjati!
Ima jedna rajska bašta,
U kojoj se voli, prašta.
U toj bašti ruža rosna,
Ima jedna Zemlja Bosna!
MOJOM BOSNOM PROSTRTE SERDŽADE
Mojom Bosnom prostrte serdžade,
I ćilimi zlatnom žicom tkani.
Što bosanski neimari grade,
Ne unište vakti ni zemani!
Mojom Bosnom kujundžije kuju,
Belenzuke, niske i đerdane,
Cijelu Bosnu zlatom da opkuju,
Da putniku uzdahe izmame!
Mojom Bosnom behari mirišu,
I čuju se ezani s munara.
Svi Bosanci s njom zajedno dišu,
Za nju ginu bez trunke kahara.
Mojom Bosnom pjevaju sazlije,
I žubore bistri šadrvani.
Primiće te u svoje avlije,
Makar bio i putnik neznani.
Mojom Bosnom vojske prolazile,
Slali na nju silnike, vladare,
Al“ je sile nisu pokorile,
Neće Bosna tuđe gospodare!
Mojom Bosnom svud ljepota zrači,
Ne dam nikom svoje rodne grude!
Što nas tlače, a mi smo sve jači,
Nije ropstvo za bosanske ljude!
Mojom Bosnom prostrte serdžade,
Pa kad dođeš na njene granice,
Ti se sazuj,
Pa bos kreni niz bosanske džade,
Da joj čisto ne ukaljaš lice!
NE DIRAJ
Ne diraj, ni u snu,
Moju Bosnu!
A na Hercegovinu
I ne pomišljaj!
To je moj zavičaj,
I moram ga ostaviti
U amanet,
Svojoj kćerki
I svome sinu!
Ne diraj,
Moje brodove na Savi,
Vrbasm Sanu i Unu,
Ni u snu,
A kamoli na javi!
Ne muti mi,
Bosnu rijeku,
Neretvu, Krivaju i Drinu!
U srcu mome one teku,
I moram ih ostaviti
U amanet,
Svojoj kćerki,
I svome sinu!
Ne dotiči,
Grmeča, ni Kozare,
Maglića, Prenja i Zelengore!
Ne magli mi,
Igman, Vlašić i Jahorinu!
Moram ih ostaviti,
U amanet,
Svojoj kćerki,
I svome sinu!
I ne gazi ,
Korakom teškim,
Moje njive i ravnice,
Moju plodinu!
Moram ih ostaviti
U amanet,
Svojoj kćerki,
I svome sinu!
Ne ruši mi,
Stare mostove,
Moje kule i gradove,
Moju baštinu!
Moram ih ostaviti,
U amanet,
Svojoj kćerki,
I svome sinu!
I zato,
Ne diraj, ni u snu,
Moju Bosnu!
A na Hercegovinu,
I ne pomišljaj!
To je moj zavičaj,
I moram,
Moram ga ostaviti,
U amanet,
Svojoj kćerki,
I svome sinu!
NE PITAJ ME
Ne pitaj me, Ja-Rabbi,
Zašto plačem, šta mi bi!
Ne pitaj me šta mi je,
Samo Bosne da mi je!
Ne pitaj me, kako je,
Malo Bosne eh, da je!
Ne pitaj me, kako si,
Bosni selam prenesi!
Ne pitaj me, zašto si,
Stručak Bosne donesi!
Tu ne vrijede ponosi,
Bolu se ne prkosi!
Nije srce kameno,
Kad se voli iskreno,
I kamen bi proplak“o,
I ja sa njim dakako!
Ne pitaj me, nikada,
Kako življah do sada!
Ne pitaj me, ne muči,
Srce će mi prepući!
Ne pitaj me za suze,
Meni život sve uze!
Ne pitaj me za kuću,
Ako kažem, plakaću!
Ne pitaj me za moje,
Zbog njih srce tuguje!
Ne pitaj me za jade,
Šta u Bosni sad rade!
Ne pitaj me, kuda ću,
Put do Bosne naćiću!
Ne pitaj me kako ću,
Bolnu dušu pitaću!
Ja još pamtim brijegove,
I bosanske snjegove,
I sunce je toplije,
Kad nad Bosnom ugrije!
Ne pitaj me zašto ću,
Ja dugove platiću!
Ne pitaj me od kud ću,
Što sam dužan, vratiću!
A dužan sam previše,
Za sve suše i kiše,
Za sva jutra i rose,
Što iz Bosne ponese!
Ne pitaj me, moram li,
Kad se mjesec pomoli,
Kada srce zaboli,
Kada duša procvili,
Ne pitaj me, smijem li,
Ne pitaj me, krijem li,
Nemam ništa sakriti,
Bosni ću se vratiti!
Ne pitaj me, ne pitaj,
Odgovora ne čekaj!
Duša kao Sahara,
Sva u bolu izgara!
Nije srce pustinja,
U njem“ Bosna još tinja,
Ljubav će ga voditi,
Pa će Bosni hoditi.
Onda možeš pitati,
A ja ću je ljubiti,
Bosnu, moju nevjestu,
Duša biće na mjestu!
MOLITVA ZA ŠEHIDE
Zelen listom gore olistale,
I bijele ruže procvjetele.
Mirisali cvijetni đulistani,
Svakog od njih dovom poselami!
Da bi tebi danas cvijeće cvalo,
Nevinih je za to mnogo palo.
Ne mirišu to pupoljci mali,
Šehidi su bosanski procvali!
Kad pogledaš u duboku rijeku,
Ugledaćeš u njoj dušu neku.
Mučili je i gladnu i žednu,
I ubili nevinu i čednu.
Kud god hodiš, lahko gazi,
I na njivi, i na stazi,
Gdje živ čovjek i ne sluti,
Mezari su razasuti!
Od svakud ćeš čuti plača,
Iz kamena i iz drača!
Svaki busen ovdje znači,
Kabur žrtve i nejači!
Molitve nam, Bože, primi,
Mole majke i jetimi.
Braća, sestre, žene njine,
Allhovo zovu ime!
I kad moliš, spusti glas!
U saburu, leži spas!
Gdje god tvoja suza kane,
Nečije ćeš dirnut“ rane!
A Bog Vječni i Jedini,
Duše s tijelom kad sjedini,
Na sudnjemu tom sahatu,
Dželat s omčom će na vratu,
A džennetske sve kapije,
Za šehide i gazije,
Biće širom otvorene,
Naše dove uslišene!
Ne pozivam na osvetu,
Al“ želim da kažem svijetu:
„Sa očiju povez skini,
Bosna pati u tišini!“
Bosna mrtve oplakuje,
Ali kletva se ne čuje!
Naše majke i hanume,
Svaka moli, a ne kune!
Dižem ruke da svi vide,
I molim se za šehide!
A na kraju ovog stiha,
Svi recite:“El-Fatiha!“
PJESME ZA DJECU
ALI-BABA
Kad bih bio Ali-Baba
S čet“ers“ hajduka,
Onda u mom životu
Ne bi bilo muka!
Imao bih pećinu,
Punu raznog blaga,
Sezame, otvori se,
Pećinice draga!
Bilo bi tu svačega,
Pušaka, pištolja,
Mnogo sjajnih klikera,
I praćka po koja.
Bilo bi tu udica,
Raznih oštrih stvari,
Svega što mi ne daju,
Ti oprezni stari!
Tu bi bilo kamenja
Veličina raznih.
Malo sitnih eksera
I kutija praznih.
Onda nekih šarafa,
Starih odvijača,
Kliješta, čekić, pila,
Dva-tri upaljača.
Naš“o bi se tu i zmaj
Sa vatrom iz usta.
Sezame, otvori se,
Željo moja pusta!
Mogo bih vam o tom pričat“
I dva, i tri dana,
Da me nije prekinula,
Moja draga mama.
Iz sna me je probudila,
Njena topla ruka.
Nesta strašni Ali-Baba
S čet“eres“ hajduka!
CRNI I BIJELI MEDVJED
Jednog dana su se sreli,
Medvjed crni, medvjed bijeli.
Dva medvjeda istog roda,
Jednom od njih fali voda!
Crni medo glavu lupa:
„Čime li se ovaj kupa?
Čime li se samo čisti?
Sapuni nam nisu isti!“
Pa on pita svog rođaka:
„U čemu je rođo, kvaka?!
Što se tako bijeliš, rode?
Koliko li trošiš vode?!“
A bijeli se medo smije:
„Nema tu šta da se krije!
Ja na snijegu sijelim,
Od snijega se bijelim!
Šta ti je tu mogu,
Što se valjaš u brlogu!
Moj rođače crni,
Na snijeg malo svrni!“
A crni se medo strese,
Pa perinu on iznese!
„Ne smeta mi što sam mrk!“
I u topli brlog trk!
ESKIM
Neki vole tropsko voće,
A ja snijeg i hladnoće.
Neki ljeto i japanke,
A ja pse i brze sanke.
Jedni vole žarku klimu,
A ja samo oštru zimu.
Neki more, duge plaže,
A meni su zime draže.
Jedni vole gledat“ sfinge,
A ja losos i haringe.
Drugi vole piramide,
Ali meni to ne ide!
Jedni dugo, dugo uče,
Da naprave tople kuće.
Je ne trebam crijep i ciglu,
Već od snijega pravim iglu.
Neki ližu sladolede,
A ja gledam bijele mede,
I pohađam zimsku školu,
Na Sjevernom polu!
Ne izlažem suncu kožu,
Ne stajem na put moržu.
Dok vi drijemate u stanu,
Ja okolo vozim kanu.
I ako me neko pita,
Volim mast od plavog kita.
Ispred kuće čekam zoru,
Sjajnu auroru!
Samo jedno smeta djeci,
Što noć traje šest mjeseci?.
Predugo je za pidžame,
A vani ih igre mame!
Može l“ neko da navrati,
Pa da tu noć malo skrati?!
Skratili bi, ali čime,
Muči sve Eskime!?
KIŠA PADA NAOPAČKE
Čudile se dvije mačke,
Kiša pada naopačke?!
Umjesto da s neba stiže,
Ona se iz zemlje diže!
Mislile su da sanjaju,
Da ih snovi proganjaju,
Trljale su uši, oči, al“ uzalud!
Kiša se iz zemlje toči!
Upitale jednog miša:
“Što iz zemlje pada kiša?!
Mjao, mjao, mjao, mjao!
Kaži mijo, nama pravo!“
Odgovara miš im smjelo:
„To je ljudskih ruku djelo!
Drage moje mace, cice,
Kiša je iz prskalice!“
NOGE
Imam dvije zdrave noge,
I probleme s njima mnoge!
Čas se kližu, čas zapinju,
Drugim zamku podapinju!
Ponekad su vrlo teške.
Ne žele da idu pješke!
Nekad opet same bježe.
Ne znam kad je s njima teže!
Kad hodaju, kad klecaju,
Kada plešu, kad padaju!
Ispod stola kad se klate,
Il“ fudbalsku loptu mlate!
Niko u njih i ne dirne,
One opet nisu mirne!
Što su dvije, prava sreća!
Šta bih, da postoji treća?!
DVA SVIJETA
Jedna Maja iz mog kraja,
Svega me je uzdrmala,
Al“ nikako da je skontam,
K“o da je sa Marsa pala!
Ja joj šaljem nježno pismo,
Sa potpisom i adresom.
Ona meni piše sitno:
„Javi mi se SMS-om!“
Nudio joj lijepe knjige,
Iz pjesničke ove ruke.
Ona ima druge brige,
Stalno piše te poruke.
Srce tuče, lupa , brza,
Ljubavna mu zvone zvona,
Ali Maju samo trza,
Zvuk mobilnog telefona!
Kad je pitam što u školi,
Stalno kunja, spava, žmiri,
Ona kaže da po svu noć,
U kompjuter neki viri.
Ja je zovem u planinu,
Blijedo joj je lijepo lice.
Ona meni na brzinu:
„Ma, to mi je od igrice!“
Ja bih sa njom da prošetam,
Gradski park je sav u cvijetu.
Ona veli da ne smetam,
Jer surfa po internetu!
U duši mi bura vlada,
Ja i Maja, dva smo svijeta.
Uzalud se srce nada,
Našla ljubav preko CHAT-a!
Ljudi u propast jure.
Ljubav će se ugasiti,
Baterije kad iscure!
Može li se šta spasiti?!
Ima l' neka zgodna cura,
Što još čita, pisma šalje,
Zanima l' je tastatura,
Nek' od mene bježi dalje!
LJUBAV NA ENGLESKOM
Rekoh Saški je po naški,
Kako mi se sviđa vraški!
A Saška se Englez pravi,
Raspali me lenjirom po glavi!
Rekoh Hanki na bosanski:
„Zbog tebe me živci tanki!“
I Hanka se Englez napravila,
Po glavi me muški razvalila!
Rekoh Maji ja na srpski:
„Zbog tebe mi dani mrski!“
Kao da je stigla iz Engleske,
Osjetih težinu njene sveske!
Na hrvatskom tad sam kuš“o.
Reći Elmi „Moja dušo!“
Al“ i ona odglumi Engleza,
Pa mi jednu preko glave „sveza“!
Kažu ljubav, stvar je prava.
Mene od nje boli glava!
Kakva ljubav, to je tuga!
Glava mi je prepuna čvoruga!
Iskuš“o sam sve jezike naše,
Al“ ljubavi ni jedan ne paše!
Nešto mislim dok mi glava gori:
„Možda ljubav engleski govori?!“
I da skratim bruku tu,
Ja im rekoh:“AJ LAV JU!“
Ljubavi je vidim kraj,
Drage moje sad :“GUD BAJ!“
P.S. Još i ovo da vam javim:
Sad se i ja Englez pravim!“
ALI-BABA
Kad bih bio Ali-Baba
S čet“ers“ hajduka,
Onda u mom životu
Ne bi bilo muka!
Imao bih pećinu,
Punu raznog blaga,
Sezame, otvori se,
Pećinice draga!
Bilo bi tu svačega,
Pušaka, pištolja,
Mnogo sjajnih klikera,
I praćka po koja.
Bilo bi tu udica,
Raznih oštrih stvari,
Svega što mi ne daju,
Ti oprezni stari!
Tu bi bilo kamenja
Veličina raznih.
Malo sitnih eksera
I kutija praznih.
Onda nekih šarafa,
Starih odvijača,
Kliješta, čekić, pila,
Dva-tri upaljača.
Naš“o bi se tu i zmaj
Sa vatrom iz usta.
Sezame, otvori se,
Željo moja pusta!
Mogo bih vam o tom pričat“
I dva, i tri dana,
Da me nije prekinula,
Moja draga mama.
Iz sna me je probudila,
Njena topla ruka.
Nesta strašni Ali-Baba
S čet“eres“ hajduka!
CRNI I BIJELI MEDVJED
Jednog dana su se sreli,
Medvjed crni, medvjed bijeli.
Dva medvjeda istog roda,
Jednom od njih fali voda!
Crni medo glavu lupa:
„Čime li se ovaj kupa?
Čime li se samo čisti?
Sapuni nam nisu isti!“
Pa on pita svog rođaka:
„U čemu je rođo, kvaka?!
Što se tako bijeliš, rode?
Koliko li trošiš vode?!“
A bijeli se medo smije:
„Nema tu šta da se krije!
Ja na snijegu sijelim,
Od snijega se bijelim!
Šta ti je tu mogu,
Što se valjaš u brlogu!
Moj rođače crni,
Na snijeg malo svrni!“
A crni se medo strese,
Pa perinu on iznese!
„Ne smeta mi što sam mrk!“
I u topli brlog trk!
ESKIM
Neki vole tropsko voće,
A ja snijeg i hladnoće.
Neki ljeto i japanke,
A ja pse i brze sanke.
Jedni vole žarku klimu,
A ja samo oštru zimu.
Neki more, duge plaže,
A meni su zime draže.
Jedni vole gledat“ sfinge,
A ja losos i haringe.
Drugi vole piramide,
Ali meni to ne ide!
Jedni dugo, dugo uče,
Da naprave tople kuće.
Je ne trebam crijep i ciglu,
Već od snijega pravim iglu.
Neki ližu sladolede,
A ja gledam bijele mede,
I pohađam zimsku školu,
Na Sjevernom polu!
Ne izlažem suncu kožu,
Ne stajem na put moržu.
Dok vi drijemate u stanu,
Ja okolo vozim kanu.
I ako me neko pita,
Volim mast od plavog kita.
Ispred kuće čekam zoru,
Sjajnu auroru!
Samo jedno smeta djeci,
Što noć traje šest mjeseci?.
Predugo je za pidžame,
A vani ih igre mame!
Može l“ neko da navrati,
Pa da tu noć malo skrati?!
Skratili bi, ali čime,
Muči sve Eskime!?
KIŠA PADA NAOPAČKE
Čudile se dvije mačke,
Kiša pada naopačke?!
Umjesto da s neba stiže,
Ona se iz zemlje diže!
Mislile su da sanjaju,
Da ih snovi proganjaju,
Trljale su uši, oči, al“ uzalud!
Kiša se iz zemlje toči!
Upitale jednog miša:
“Što iz zemlje pada kiša?!
Mjao, mjao, mjao, mjao!
Kaži mijo, nama pravo!“
Odgovara miš im smjelo:
„To je ljudskih ruku djelo!
Drage moje mace, cice,
Kiša je iz prskalice!“
NOGE
Imam dvije zdrave noge,
I probleme s njima mnoge!
Čas se kližu, čas zapinju,
Drugim zamku podapinju!
Ponekad su vrlo teške.
Ne žele da idu pješke!
Nekad opet same bježe.
Ne znam kad je s njima teže!
Kad hodaju, kad klecaju,
Kada plešu, kad padaju!
Ispod stola kad se klate,
Il“ fudbalsku loptu mlate!
Niko u njih i ne dirne,
One opet nisu mirne!
Što su dvije, prava sreća!
Šta bih, da postoji treća?!
DVA SVIJETA
Jedna Maja iz mog kraja,
Svega me je uzdrmala,
Al“ nikako da je skontam,
K“o da je sa Marsa pala!
Ja joj šaljem nježno pismo,
Sa potpisom i adresom.
Ona meni piše sitno:
„Javi mi se SMS-om!“
Nudio joj lijepe knjige,
Iz pjesničke ove ruke.
Ona ima druge brige,
Stalno piše te poruke.
Srce tuče, lupa , brza,
Ljubavna mu zvone zvona,
Ali Maju samo trza,
Zvuk mobilnog telefona!
Kad je pitam što u školi,
Stalno kunja, spava, žmiri,
Ona kaže da po svu noć,
U kompjuter neki viri.
Ja je zovem u planinu,
Blijedo joj je lijepo lice.
Ona meni na brzinu:
„Ma, to mi je od igrice!“
Ja bih sa njom da prošetam,
Gradski park je sav u cvijetu.
Ona veli da ne smetam,
Jer surfa po internetu!
U duši mi bura vlada,
Ja i Maja, dva smo svijeta.
Uzalud se srce nada,
Našla ljubav preko CHAT-a!
Ljudi u propast jure.
Ljubav će se ugasiti,
Baterije kad iscure!
Može li se šta spasiti?!
Ima l' neka zgodna cura,
Što još čita, pisma šalje,
Zanima l' je tastatura,
Nek' od mene bježi dalje!
LJUBAV NA ENGLESKOM
Rekoh Saški je po naški,
Kako mi se sviđa vraški!
A Saška se Englez pravi,
Raspali me lenjirom po glavi!
Rekoh Hanki na bosanski:
„Zbog tebe me živci tanki!“
I Hanka se Englez napravila,
Po glavi me muški razvalila!
Rekoh Maji ja na srpski:
„Zbog tebe mi dani mrski!“
Kao da je stigla iz Engleske,
Osjetih težinu njene sveske!
Na hrvatskom tad sam kuš“o.
Reći Elmi „Moja dušo!“
Al“ i ona odglumi Engleza,
Pa mi jednu preko glave „sveza“!
Kažu ljubav, stvar je prava.
Mene od nje boli glava!
Kakva ljubav, to je tuga!
Glava mi je prepuna čvoruga!
Iskuš“o sam sve jezike naše,
Al“ ljubavi ni jedan ne paše!
Nešto mislim dok mi glava gori:
„Možda ljubav engleski govori?!“
I da skratim bruku tu,
Ja im rekoh:“AJ LAV JU!“
Ljubavi je vidim kraj,
Drage moje sad :“GUD BAJ!“
P.S. Još i ovo da vam javim:
Sad se i ja Englez pravim!“
Pretplati se na:
Postovi (Atom)
