petak, 5. veljače 2010.

INTERVJU

Intervju sa pjesnikinjom Suadom Kovačević-Malkoč

Intervju pripremio: Senad Rekić

1. 1. Poštovana Suada, možeteli nam ukratko kazati nešto o Vašoj biografiji?

Nema se tu šta posebno kazati. Rođena sam 1957. godine u Dubravama gdje i danas živim. Osnovnu školu sam završila u Dubravama, a Gimnaziju u Bos. Gradišci. Samohrana sam majka dvanaestogodišnjeg sina Aldina. ( Muž preselio 2003. godine ). Ono po čemu se razlikujem od ostalih sugrađana je to što se bavim pisanjem poezije. To je naročito intezivirano u posljednjih desetak godina.

1. 2. Vi ste se mnogima predstavili u pjesničkom izdanju, kakve su impresije?

Ja sam počela pisati vrlo rano, u osnovnoj i srednjoj školi. Bile su to, naravno, mladalačke pjesme, svojstvene tim godinama. Onda me život odveo nekim drugim stazama i pisanje je ostalo po strani. Ali, u proteklih desetak godina, ja sam se ponovo vratila svojoj staroj ljubavi, i od tada koračam stazama poezije. Hvala Bogu, Medžlisu IZ-e Bosanska Gradiška i našim dobrim Bošnjacima u zemlji i dijaspori koji su mi pomogli da ostvarim svoj san. 2008. godine ugledala je svjetlo dana moja prva zbirka poezije '' BOSNA U SRCU ''. Knjiga je naišla na odličan prijem. I sama sam bila iznenađena reakcijom. Knjiga nikoga nije ostavila ravnodušnim. Svaka promocija je bila popraćena sa mnogo emocija, suza, i nije bila rijetkost vidjeti i muškarce da plaču. To je jedna iskrena priča o našoj bošnjačkoj zbilji i svakodnevici, ispričana jezikom žene koja je sve to vidjela, doživjela i proživjela. Naravno, takva reakcija čitalačke publike godi, jer je to pokazatelj da sam uspjela da doprem do srca i duše ljudske, odnosno da sam uspjela u poslu koji radim. Zbog toga sam i sretna i zadovoljna.

1. 3. Koliko pratite književne tokove i šta se najviše čita u Vašoj kući?

Oduvijek sam voljela lijepu pisanu riječ. Tu ljubav prema čitanju i pisanju sam, hvala Bogu, uspjela prenijeti i na sina. Međutim, u ovim teškim vremenima, sve je teže nabaviti dobru knjigu za vlastitu biblioteku. Kad god sam u prilici, kupim knjigu, pa makar na uštrb nečeg drugog. Za mene knjiga ima neprolaznu vrijednost. Volim naše BiH pisce, Sušića, Selimovića, Ibrišimovića, Sidrana...kao i Orhana Pamuka. Ali, najviše od svega volim knjige vjerske i poučne sadržine, a to je na prvom mjestu, Knjiga nad knjigama, Kur'an Časni.

1. 4. Poznato nam je da ste obišli mnogo gradova u Bosni i Hercegovini prilikom promocije Vaše prve knjige '' Bosna u srcu '', kakve uspomene nosite sa tih susreta?

Da, imala sam priliku da promoviram svoju knjigu u mnogim BiH gradovima. Uspomene koje nosim su predivne i nezaboravne. I teško je izdvojiti neke. Da li prvu promociju u Ž.E.O. '' Kewser '' u Sarajevu, onu u gradu piramida, u Kaknju, Tuzli, Bihaću, Živinicama, Bužimu, u haremu prelijepe Hamzi-begove džamije u S. Mostu?...Ipak, promocije u mom gradu, pred mojim rođacima i komšijama, u Bos. Gradišci i Dubravama, imaju neku posebnu 'težinu' i vrijednost, pogotovo što me svojim prisustvom počastio prof. Edhem ef. Čamdžić, muftija banjalučki. Na svim tim promocijama sam upoznala vrlo drage ljude, sklopila mnogo prijateljstva koja još traju.

1. 5. Kako biste okarakterisali svoj pjesnički rad? Koji su Vaši uzori? Šta motivira Vaše umjetničko stvaralaštvo?

Pisanje nije moje zanimanje. To je nešto što dolazi usputno, u hodu... Pišem onda kad osjetim potrebu da nešto kažem, da ukažem na nešto, kad se javi inspiracija. Nemam nekog uzora među pjesnicima, pišem onako kako osjećam u datom trenutku, premda sam bila ugodno iznenađena kad su me neki od promotora poredili sa Aleksom Šantićem, Musom Ćazimom Ćatićem, Abdulahom Sidranom....

1. 6. Šta najviše volite u Bosni i Hercegovini i njenim ljudima?

Kao odgovor na ovo pitanje ja ću ponuditi jedan dio svoje pjesme iz knjige '' BOSNA U SRCU ''. U njoj su svi odgovori.

PITAJU ME

Pitaju me '' Bosna, šta je ''?

Što je volim, šta mi znači?

Neprolaznost koja traje,

Sunce koje neće zaći!

Pitaju me: '' Bosna, gdje je ''

I ima li do nje puta?

Samo slušaj srca želje

Ono nikad ne zaluta.

Pitaju me: Da li cvjeta, I kakav miris to pruža?

Nema Bosne širom svijeta, Ne postoji takva ruža.

1. 7. Koji su Vaši umjetnički planovi, koje još želite ostvariti?

Naravno, sve moje želje su uprte ka jednom cilju – da uspijem objaviti i druge knjige. Ja ne pišem samo patriotske pjesme, već i poeziju za djecu, pjesme vjerske sadržine, priče... Do sada imam napisanih preko 700 pjesama koje čekaju svojih ' pet minuta '.

1. 8. Živimo u vremenu interneta i koliko, po Vama, knjiga ima mjesto u autorskoj prezentaciji?

Internet je postao dio naše svakodnevice i potrebe. Nemam ništa protiv upotrebe interneta, i sama ga koristim, ali nažalost, sve je više onih koji umjesto da posegnu za lijepom knjigom, radije otvore stranice interneta i tamo je 'skinu'. Ja prednost dajem knjizi, i tu nema dvojbe. Knjiga je neprolazna vrijednost i mislim da će ostati i opstati, bez obzira na ovu savremenu tehnologiju.

1. 9. I još nam recite – šta pišete u zadnje vrijeme i kada možemo očekivati objavljivanje nekog novog Vašeg autorskog književnog djela?

Meni inspiracija ne manjka. Uvijek se nađe ponešto što me zaintrigira, potakne na pisanje. Posljednje što sam napisala je pjesma ČOVJEK KAO BOSNA, posvećena legendi sevdaha, rah. Omeru Pobriću. Povod je tužan, ali sve je Božija volja. Što se tiče neke nove knjige, ne mogu vas obradovati. S obzirom na trenutnu situaciju, sumnjam da će biti ove godine.. Materijala ima, ali ne i financijskih sredstava. Nadam se, ako Bog da, da će doći neka bolja vremena i za ljude i za knjige. Vi ćete, naravno, biti prvi informirani o mojim aktivnostima na tom polju. Moram još na kraju da se zahvalim Medžlisu IZ-e Bosanska Gradiška na svesrdnoj pomoći i podršci koju mi je pružao i pruža, i kao pjesniku i kao čovjeku.

1. Poštovana Suada, jedno ogromno hvala što ste svoj pjesnički i domoljubivi rad dali našoj dragoj Bosni i Hercegovini i svim njenim stanovnicima.



Hvala na razgovoru.

Nema komentara:

Objavi komentar